Ellen Vandyck
Voditelj istraživanja
Dijabetes melitus tipa 2 je kronični poremećaj karakteriziran prekomjernom razinom šećera u krvi. To je najčešća vrsta dijabetesa i obično se javlja u odrasloj dobi. To uzrokuje da tijelo postane otporno na inzulin koji proizvodi. Inzulin je hormon koji omogućuje stanicama da uzimaju glukozu iz krvotoka za energiju, čime pomaže u regulaciji razine šećera u krvi. Inzulinska rezistencija nastaje kada tjelesne stanice ne reagiraju adekvatno na inzulin, što dovodi do visoke razine šećera u krvi. Dijabetes melitus tipa 2 uzrokovan je kombinacijom varijabli, uključujući genetsku osjetljivost, odluke o načinu života i pretilost. Prekomjerna tjelesna težina ili pretilost povećavaju šanse za dobivanje dijabetes melitusa tipa 2 jer višak tjelesne masti ometa sposobnost inzulina da regulira razinu šećera u krvi. Ako se ne liječi, može dovesti do raznih posljedica, uključujući bolesti srca, oštećenje bubrega, oštećenje živaca i probleme s vidom. Osobe sa šećernom bolešću tipa 2 mogu živjeti zdravo i ispunjeno uz odgovarajuću njegu, što uključuje promjene načina života, lijekove i redovito praćenje. Od promjena načina života, kretanje kod dijabetes melitusa tipa 2 je važno jer pomaže u upravljanju bolešću i ukupnim zdravstvenim ishodima.
Stoga je svrha ovog istraživanja bila sagledati paradigmu 24-satnog ponašanja u kretanju kod osoba sa šećernom bolešću tipa 2 različitih skupina tjelesne težine. Bilo je to prvo istraživanje koje je ispitivalo razlike među ljudima različitih kategorija težine.
Ova studija presjeka koristila je podatke iz velike kohortne studije koja prati osobe s dijabetesom tipa 2. To je dinamična kohorta koja se prospektivno prati od 1996. Osobe u ovoj kohorti godišnje posjećuju liječnika opće prakse radi praćenja dijabetesa tipa 2.
Uključeni su samo sudionici bez drugih patologija osim dijabetesa tipa 2. Njihovo ponašanje u kretanju bilježeno je pomoću akcelerometra nošenog na boku tijekom budnih sati tijekom jednog tjedna. Noću se akcelerometar nije nosio. Dnevnik koji bilježi spavanje korišten je za praćenje spavanja tijekom razdoblja istraživanja. Izmjerena je težina, visina i opseg struka te je izračunat BMI. Kardiometabolički parametri mjereni su u uzorku krvi natašte. Analizirani su sljedeći parametri:
U ovoj studiji procijenjeni su trajanje sna, lagana tjelesna aktivnost (LPA), umjerena do snažna tjelesna aktivnost (MVPA) i vrijeme sjedenja (ST). Oni su izmjereni pomoću akcelerometrije i dnevnika spavanja kako bi se dobili podaci o tim navikama. Kao takvo, svako se ponašanje može usporediti u odnosu na druga. Nastojali su otkriti postoje li promjene u ponašanju kretanja kod ljudi s dijabetesom tipa 2 različite težine. Ako su pronađene značajne razlike, one su pronađene analizom varijance (ANOVA).
Osim toga, usporedili su određene parove težinskih skupina korištenjem post-hoc analiza kako bi utvrdili je li među njima bilo značajnih promjena. To im je pomoglo u određivanju koje skupine težine imaju različite obrasce kretanja.
Razmotrene su i druge karakteristike koje bi mogle utjecati na ishode, poput dobi, spola i trajanja dijabetesa. Koristili su statističke modele kako bi testirali jesu li razlike u ponašanju kretanja i dalje značajne nakon kontrole ovih karakteristika.
Istraživači su procijenili postoje li relevantne promjene u navikama kretanja između osoba s dijabetesom tipa 2 različitih BMI-a. Ovi podaci mogu pomoći zdravstvenim radnicima u boljem razumijevanju načina na koji se ponašanje kretanja odnosi na liječenje dijabetesa i razviti ciljane intervencije za različite skupine težine.
U ovom istraživanju sudjelovalo je ukupno 1549 odraslih osoba s dijabetesom tipa 2. U prosjeku su imale 68,5 godina i BMI od 29,5 kg/m2. Više od 80% njih uzimalo je lijekove za snižavanje glukoze, a više od 75% uzimalo je lijekove za snižavanje lipida i krvnog tlaka. Gotovo 30% uzorka uzimalo je inzulin.
Sudionici s dijabetesom tipa 2 kategorizirani su u 3 skupine, na temelju njihovog BMI-a:
Utvrđeno je da su skupine imale različito ponašanje kretanja tijekom 24 sata. Kod osoba s dijabetesom tipa 2 i pretilošću, 24-satno ponašanje kretanja pokazalo je da su u jednom danu spavali u prosjeku 19 minuta manje i sudjelovali u 31 minutu manje lagane tjelesne aktivnosti od osoba s dijabetesom tipa 2 i normalnim BMI. Štoviše, imali su 51 minutu više sjedilačkog vremena u 24 sata.
U usporedbi sa skupinom ljudi s dijabetesom tipa 2 koji imaju prekomjernu tjelesnu težinu, pretila skupina spavala je 8 minuta manje, imala je 36 minuta više vremena za sjedenje, 26 minuta manje lagane tjelesne aktivnosti i 2 minute manje umjerene do snažne aktivnosti.
Skupina s dijabetesom tipa 2 i prekomjernom tjelesnom težinom jedino se u snu razlikovala od onih s normalnom težinom: spavali su u prosjeku 10 minuta manje.
BMI, opseg struka, HDL-kolesterol i trigliceridi bili su povezani s 24-satnim kretanjem.
Što se događa s BMI-om kada se zamijeni sjedilačka aktivnost?
Kako bi ovim rezultatima dali značenje, autori su pokušali saznati što se dogodilo kada su vremena do 20 minuta preraspoređena u drugo ponašanje kretanja. Ovdje su autori pronašli:
Što se događa s opsegom struka kada se zamijeni 20 minuta sjedeće aktivnosti ili sna?
Postoje li razlike između onih koji spavaju kratko i dugo?
Za bolje razumijevanje nalaza korištena je preraspodjela vremena. Međutim, te su preraspodjele samo teoretske jer su izvedene iz određene analize. Ova studija nije bila prije-post studija u kojoj je, na primjer, opseg struka mjeren prije i nakon 20 minuta spavanja i pripisan je aktivnom ponašanju svaka 24 sata. Budući da se težina i sastav tijela ne mijenjaju brzo, ovo je jasna metoda davanja značenja rezultatima. No, da bismo bili sigurni u ove nalaze, potrebno je napraviti nekoliko tjedana prije post dizajna. Međutim, nije svaki dan isti i mislim da bi to bilo vrlo teško proučavati u dizajnu prije postiranja, a onda se korištenje ove opcije teorijske preraspodjele vremena čini uvjerljivom metodom.
Medijan razdoblja spavanja sudionika uzet je kako bi se grupa podijelila na one koji spavaju kratko i spavaju dugo. Međutim, medijan nije prikazan. Grupa je podijeljena na one koji dugo spavaju kada su zabilježili prosječno 9,3 sata sna svake noći i one koji spavaju kratko do prosječno kada su zabilježili 7,7 sati po noći. Dakle, medijan je morao ležati negdje između, ali nije bilo sigurno u kojoj točki. Jasno je da je 94% sudionika spavalo dulje od 7 sati. Stoga su podaci o spavanju vjerojatno bili iskrivljeni. Medijan je često omiljena mjera središnje tendencije za iskrivljene distribucije ili izvanredne vrijednosti jer je otporniji na izvanredne vrijednosti nego srednja vrijednost.
Sudionici su uzimali lijekove za kontrolu svojih kardiometaboličkih profila i ti su profili bili dobro kontrolirani. Autori ističu da je to moglo rezultirati nedostatkom povezanosti u mnogim kardiometaboličkim ishodima. No iako su sudionici imali te dobro kontrolirane kardiometaboličke profile, ova je studija ipak pronašla povezanost između promjena u ponašanju pri vježbanju i BMI-a, opsega struka, HDL kolesterola i triglicerida, što ukazuje na važnost čak i malih promjena u kretanju u jednom danu.
Budući da su podaci presječni, ne može se pretpostaviti uzročnost.
Ograničenje ove studije bilo je to što je gotovo jedna trećina sudionika imala nevažeće podatke akcelerometra kuka. Kako bi se riješio ovaj problem, sudionici bez valjanih podataka akcelerometra najmanje 5 dana isključeni su iz analize. Time je osigurana pouzdanost dobivenih podataka. Zamislite da je netko zaboravio nositi akcelerometar nekoliko aktivnih sati dnevno. Zbog toga bi istraživač pomislio da su proveli više vremena sjedeći.
Spavanje je mjereno pomoću dnevnika spavanja. Svrha je bila ispunjavati ga svaki dan, što je dobra opcija jer smanjuje problem pristranosti pri sjećanju. Međutim, ništa nije spomenuto je li to kontrolirano. Možda su neki sudionici točno ispunili dnevnik, a neki nisu. Međutim, ništa se ne spominje kada su podaci o spavanju prebačeni istraživačima. Dnevni dnevnik sustava bio bi pouzdaniji od primjerice 7-tjednog dnevnika. Ograničenje dnevnika spavanja je to što ga ljudi popunjavaju kad odu u krevet, ali još uvijek mogu ležati budni nekoliko sati, što se tada računa kao "vrijeme spavanja". Akcelerometar koji se nosi noću bio je bolja opcija.
Ovo istraživanje nije registriralo prehranu sudionika tijekom ovog jednotjednog razdoblja istraživanja. Kao takva, prehrana nije bila uključena u analizu kao zbunjujuća varijabla.
Uključivanje velikog uzorka iz velike kohorte prednost je ove studije jer povećava mogućnost generalizacije rezultata. Međutim, pri tumačenju nalaza treba uzeti u obzir podrijetlo skupine. Na primjer, može utjecati na sudjelovanje u tjelesnoj aktivnosti. Možemo razmišljati o količini fizičke aktivnosti koju osoba ima u toploj naspram hladnoj zemlji. Isto vrijedi i za sezonu u kojoj su sudionici praćeni. Neki će ljudi vjerojatnije vježbati po boljem vremenu i to može utjecati na rezultate.
Opažene veličine učinaka bile su uglavnom male, ali su u skladu s drugim istraživanjima koja su ispitivala sastav tijela kod osoba s dijabetesom tipa 2.
Istraživači su željeli znati kako različiti oblici ponašanja kretanja tijekom dana utječu na osobe s dijabetesom tipa 2 različite težine u ovoj studiji. Prikupili su podatke od ljudi s dijabetesom tipa 2 i mjerili njihovu duljinu sna, koliko su često hodali lagano, koliko su radili umjerenu do napornu tjelesnu aktivnost i koliko su vremena provodili sjedeći.
Pogledajte ovo BESPLATNO video predavanje o prehrani i središnjoj senzibilizaciji od strane europskog broj 1 istraživača kronične boli Joa Nijsa. Koju hranu bi pacijenti trebali izbjegavati vjerojatno će vas iznenaditi!