Ellen Vandyck
Voditelj istraživanja
Dugo je vremena istezanje bilo opcija za povećanje fleksibilnosti mišića u različitim populacijama. U neurološkim stanjima istezanje se koristilo kako bi se izbjegle kontrakture mišića, kod sportaša se smatralo da smanjuje bolove mišića nakon vježbanja, a čak je iu fizioterapiji bila dobro poznata metoda za povećanje fleksibilnosti oko nekoliko zglobova. Međutim, istraživanje se uvijek nastavlja i pokazalo je da istezanje nije nužno dovelo do poboljšanja atletske izvedbe, smanjenja ozljeda iz bilo kojeg uzroka ili prekomjerne ozljede, pa čak ni kod onih s neurološkim ozljedama, istezanje nije moglo spriječiti ili liječiti kontrakture. Tako se čini da istezanje gubi svoje mjesto u rehabilitaciji ili atletskom treningu. Posljednjih godina više se pažnje posvećuje ekscentričnim vježbama. Budući da ovaj oblik vježbe omogućuje mišiću da se izduži dok se kontrahira, smatralo se da bi ovo mogla biti bolja strategija. Već 2012. O’Sullivan et al. izvijestio je da bi ekscentrična vježba mogla poboljšati fleksibilnost kuka, koljena ili gležnja, ali zaključci ove studije temeljeni su na neobjedinjenim podacima tako da je veličina učinka ostala nepoznata. Gledajući biceps femoris, ekscentrična vježba je mogla uzrokovati veliko povećanje duljine mišićne fascikle. Stoga se smatralo da bi se slični nalazi mogli dobiti iu drugim dijelovima tijela. Ovaj sustavni pregled je ažurirao prethodnu studiju i također uključio meta-analizu kako bi se pogledala učinkovitost ekscentričnih vježbi na mjere fleksibilnosti.
Proveden je sustavni pregled koji je ažurirao i proširio pretragu O'Sullivana 2012. na gornji ekstremitet. Mogla bi se uključiti randomizirana kontrolirana ispitivanja koja su uspoređivala učinak ekscentričnih vježbi na mjere fleksibilnosti gornjih ili donjih ekstremiteta. Primarni ishod uključivao je fleksibilnost, mjerenu kroz raspon pokreta zgloba ili mjerenje duljine mišićnog fascikla. Sekundarni ishodi uključivali su učinkovitost ekscentrične vježbe na mjere fleksibilnosti u odvojenim analizama ROM-a zgloba ili duljine mišićnog fascikla.
Ovaj sustavni pregled uključio je 35 usporedbi iz 27 ispitivanja u meta-analizi. Ukupno je bilo uključeno 911 sudionika. Dakle, kakva je učinkovitost ekscentrične vježbe na mjere fleksibilnosti? U ovom je uzorku ekscentrična vježba uspjela poboljšati fleksibilnost zglobova sa srednjom veličinom učinka (g=0,54 (0,34-0,74)), ali kada je ispitivanje s velikom veličinom učinka isključeno u analizi osjetljivosti, učinak je bio granično srednje veličine (g=0,49 (0,34-0,64)). Ukupna kvaliteta smanjena je na umjerenu ili nisku zbog pristranosti i nedosljednosti.
Sekundarne analize otkrile su da je isto vrijedilo kada je fleksibilnost mjerena u ROM-u zgloba ili odvojeno u duljini mišićnog fascikla (za ROM zgloba: Hedgesov g=0,52 (0,31-0,74) i za duljinu mišićnih fascikli: g=0,57 (0,28-0,87)). S obzirom na zajednički ROM, dokazi su bili visoke kvalitete, dok je za duljinu mišićnih fascikli dokaz smanjen na nizak zbog rizika od pristranosti i nedosljednosti.
Analize podskupina otkrile su da je umjerena veličina učinka primijećena u poboljšanjima na donjim udovima (g=0,57 (0,34-0,79)), ali ne i na gornjim udovima (g=0,37 (0-0,74)). U usporedbi s drugim intervencijama (g=0,66 (0,28-1,03)) ili bez intervencije (g=0,48 (0,28-0,69)), ekscentrična vježba je mogla izazvati slične učinke.
Samo je manjina izgubljena za praćenje (82) i prijavljeno je nekoliko nuspojava, zbog čega se ovaj pristup vježbanju čini razumnim. Međutim, važno je napomenuti da nisu sve studije prijavile nuspojave. Zapravo, 6 jest, a nuspojave su bile prijave odgođene upale mišića, u rasponu od lagane do blage. Prosječno trajanje intervencija bilo je 8 tjedana, a održano je medijan od 24 (raspon 12-33) sesija. Ispitivanja kraća od 4 tjedna bila su isključena jer su autori zaključili da su se te studije uglavnom temeljile na oštećenju mišića nakon vježbanja. Bilo ili ne, čini se razumnim isključiti te kratkoročne studije jer možemo očekivati da bi prilagodbe potrebne za povećanje fleksibilnosti mogle potrajati nekoliko tjedana.
Heterogenost u rezultatima odražava razlike između uključenih ispitivanja. Autori daju primjer nekoliko studija koje su pronašle velike pozitivne učinke nakon usporedbe 2-3x/w teškog ekscentričnog opterećenja s koncentričnim, dok je druga studija otkrila negativne učinke primjene ekscentričnog opterećenja dva puta dnevno. Stoga se čini da možda postoji "optimalna doza", ali to je bilo izvan opsega ove studije.
Za gornje ekstremitete pokušali su sintetizirati nalaze, ali su mogla biti uključena samo 4 članka. Međutim, budući da je učinak na granici značajnosti, možda postoje razlozi za vjerovanje da bi buduće studije, uključujući više ispitivanja gornjih udova, mogle pronaći potencijalnu korist od treninga ekscentričnih vježbi.
Četiri su ispitivanja bila isključena iz meta-analize jer su nalazi došli od istih sudionika u različitim publikacijama. Samo jednom su rezultati iz ovih podataka uključeni, a isključenje ovih studija čini se opravdanim. Nalazi su bili karakterizirani umjerenom varijabilnošću jer su ispitivanja bila heterogene prirode. Kako bi se to objasnilo, primijenjeni su modeli slučajnih učinaka, tako da su prikazani učinci konzervativne prirode i nije vjerojatno da će biti precijenjeni. Zanimljivo je da su sekundarni ishodi promatrali odvojene analize fleksibilnosti zglobova kroz mišićni ROM ili duljinu mišićnog fascikla što ukazuje da je ekscentrična vježba bila jednako učinkovita. Ovo povećava povjerenje u ishode jer dvije različite mjere ishoda u kombinaciji također neovisno pokazuju isti učinak.
Uključena ispitivanja bila su umjerene kvalitete. Deset studija dobilo je ocjenu ispod 5 na PEdro ljestvici. Bilo bi zanimljivo znati hoće li postojati razlika u rezultatima između ispitivanja niske kvalitete u usporedbi s onima visoke kvalitete. Prilikom tumačenja rezultata, treba priznati da donje granice intervala pouzdanosti ukazuju na male Hedgesove g vrijednosti, stoga je važno ne precijeniti učinke jer će značajan dio rezultata pojedinačne studije ležati na toj donjoj granici interval pouzdanosti.
Što bismo trebali oduzeti od ovih rezultata? Ova meta-analiza potvrđuje ono što se već nagađalo, da je ekscentrično vježbanje moglo uzrokovati stvarna poboljšanja u fleksibilnosti. Osobito u donjim ekstremitetima iu usporedbi s drugim intervencijama (uključujući koncentrične vježbe, opće vježbe) ili u usporedbi s nečinjenjem ništa (što zvuči razumno). Usporedba ekscentrične vježbe s istezanjem bila je izvan opsega ove studije, ali kako se učinkovitost istezanja u posljednje vrijeme sve više dovodi u pitanje, glavni fokus za postizanje ovih poboljšanja trebao bi ležati na ekscentričnoj vježbi.
Primite 6 postera visoke rezolucije koji sažimaju važne teme o sportskom oporavku za izlaganje u vašoj klinici/teretani.